Marginalizacija manjina

U Bosni i Hercegovini postoji dosta manjina i, mada to neki ne žele priznati, BiH je itekako multikulturalna. Iako ne među brojnijima, jevrejska zajednica u BiH jedna je od značajnijih utoliko što bitno doprinosi kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine. Zajednica broji tek nekih hiljadu članova, ponajviše zbog toga što je 85 posto jevrejskog stanovništva u Drugom svjetskom ratu stradalo u koncentracionim logorima širom tadašnje Nezavisne države Hrvatske i cijele okupirane Evrope, a jedan dio se iselio i tokom rata 1992.-1995. Upravo se primjer jevrejske manjine i njenoj statusa u istoriji BiH ističe kao primjer tolerancije i suživota.

Jevreji su na bosanskohercegovačko tlo pristigli tokom vladavine Osmanskog Carstva i  naselili se u urbanim sredinama u kojima su se mogli baviti svojim tradicionalnim zanimanjima i tako zarađivati za život. Za razliku od drugih evropskih zemalja, u otomanskoj Bosni Jevreji slobodno prakticiraju svoju vjeru i nema pokušaja prisilne islamizacije iako je islam u to vrijeme službena religija Osmanskog carstva.

Međutim, i pored značaja ove zajednice za istoriju i kulturu BiH, te njenog potpunog uklapanja u zajednicu, jevrejska manjina baš kao i druge manjinske zajednice trpi prvenstveno političku marginalizaciju.

Politička marginalizacija

Marginalizacija je pojam koji se može objasniti na razne načine. Uglavnom se odnosi, ako ne na pojedince, onda na razne skupine, uglavnom na one manjinske. Marginalizacija može biti uzrokovana historijskim okolnostima. Većinske zajednice stavljaju u podređen položaj pripadnike drugih, etničkih, vjerskih, kulturnih i sl. skupina. 

U našoj javnoj sferi se dosta govori o marginalizaciji manjina. Činjenica je da je Ustav BiH taj koji ne štiti prava manjina, iako su prava manjina zaštićena nekim zakonskim aktima, te međunarodnim aktima i konvencijama koje je potpisala i BiH. Manjine nemaju pravo učešća u odlučivanju o pitanjima od značaja za njih same ali i za cijelu državu.

Općepoznata činjenica je da tri tzv. konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini uživaju privilegije, društvene kao i političke, a svi ostali su – ''ostali''. Neki bi rekli da je ovo ''ostali'' srž marginalizacije svih manjinskih zajednica. Međutim, u stalnim sukobima većinskih grupa, taj problem je potpuno zanemaren i mnogi ga ni ne primjećuju, kako kaže Jakob Finci, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu i ambasador BiH u Švicarskoj.

Naime, na prvi pogled se čini da manjine uopšte i nisu marginalizirane i da imaju iste šanse i privilegije većine. Kako kaže gospodin Finci, taj utisak se stiče zato što su manjine brojno relativno male zajednice: ''Jevreji nisu marginalizirani s obzirom na to koliko članova broje i da su relativno mala zajednica. Relativno proporcionalno su zastupljeni u političkom smislu, i ako uzmemo u obzir da su neki ambasadori i ministar vanjskih poslova Jevreji, to je dobra zastupljenost'', kaže gospodin Finci. Međutim, to je samo prividno. Na državnom su nivou Jevreji, kao i sve ostale vjerske i etničke manjine, itekako marginalizirani.

Prije svega, iako imaju slobodu da prakticiraju svoju religiju i da se izjašnjavaju Jevrejima, u političkoj jednačini postaju tek ''ostali'' koji ne mogu ostvariti jedno od temeljnih demokratskih prava, birati svog predstavnika kao predstavnika Jevreja i biti birani u strukture vlasti kao Jevreji. Gospodin Finci u tom smislu navodi najpoznatiji primjer, koji je zapravo njegov vlastiti slučaj. Naime, gospodinu Finciju nije dopušteno da se kandiduje za predsjedničku poziciju zbog toga što je Jevrej. U tužbi koju su protiv BiH zajedno podnijeli Jakob Finci, kao građanin jevrejskog porijekla, i Dervo Sejdić, kao građanin romskog porijekla, Europski sud za ljudska prava je presudio da država Bosna i Hercegovina i njen Ustav krše pravo kandidovanja, i to na osnovu etničkog porijekla. ''Gospodin Sejdić i ja nismo podnijeli tužbu Europskom sudu za ljudska prava samo zbog nas samih, već radi i naše države kojoj želimo pomoći da što prije postane dijelom Europe, jer ako ovako nastavi, to ubrzo neće biti slučaj'', navodi gospodin Finci. Trenutno boljeg primjera političke marginalizacije manjina u BiH nema. Shodno tome, vidiljivo je da je srž političke marginalizacije manjina u BiH neravnopravnost na nivoima vlasti, neravnopravnost u političkom odlučivanju i sudjelovanju unutar institucija.

No, i pored odluke Europskog suda, kojom je dokazano da je Bosna i Hercegovina trenutno jedina država koja krši Protokol 12 Europske konvencije o ljudskim pravima, vidljivog napretka još uvijek nema. Dokad će to trajati niko ne zna, kako navodi i sam gospodin Finci. Sve dok se ne izvrši reforma Ustava i sve dok svi narodi ne postanu konstitutivni, u ovoj državi će postojati marginalizacija i kršenja prava svih manjina iako smo, kako kaže gospodin Finci, ''historijski gledano svi mi samo Bosanci i Hercegovci. Vjera ne bi trebala uopšte biti povezana sa nacionalnošću, jer kako se u BiH mijenjala vlast tako se i mijenjala vjera. Mi možemo biti svi različite vjere, ali smo ista nacija.'' Jevreji pripadaju BiH i smatraju Bosnu i Hercegovinu svojom državom isto koliko i ostali koji žive u njoj, ali BiH njih očigledno ne priznaje kao punopravne građane.

Društvena marginalizacija

Pod društvenom marginalizacijom može se podrazumijevati socijalna isključenost nekih skupina u društvu. U pojedinim slučajevima, individue, različite grupe, i zajednice, koje su naravno u manjini, potisnute su na same margine društva. To se dešava uglavnom kada većina nekoj zajednici, zbog nekog oblika različitosti, sistematski uskraćuje prava, mogućnosti i resurse koji stoje na raspolaganju većini, što otežava život pripadnika manjinske skupine i može sasvim zapriječiti njihovu integraciju u društvo.

Kada se radi o marginalizaciji manjina u Bosni i Hercegovini njihova isključenost je primjetna na različitim nivoima, ali stepen i vid isključenosti se bitno razlikuju od zajednice do zajednice. Uzmemo li za primjer romsku manjinu u Bosni i Hercegovini, jasno je da su pripadnici te zajednice na samoj margini društva, usljed rasprostranjenih predrasuda i visoke stope siromaštva. Uporedimo li položaj Roma u BiH sa položajem Jevreja u Bosni i Hercegovini, lako ćemo zaključiti da su Jevreji u povoljnijoj situaciji.

Tako u odgovoru na pitanje da li su Jevreji koji žive u Bosni i Hercegovini društveno marginalizirani, gospodin Finci tvrdi da u većini slučajeva nisu. Naime, gospodin Finci tvrdi da u Bosni i Hercegovini Jevreji ne osjećaju društvenu marginalizaciju zbog toga što su vrlo, ako ne i u potpunosti, utopljeni u ostalo lokalno stanovništvo, do te mjere da bi se čak moglo reći kako su asimilirani. Što je veći stepen (percipirane) različitosti, to je izvjesnije da će i stepen marginalizacije biti veći.  To što su Jevreji u BiH skoro pa u potpunosti kulturno asimilirani u BiH stanovništvo daje im prednosti ispred ostalih manjina. Na primjer, dosta Jevreja nosi tipična bosansko-hercegovačka imena i prezimena i samim tim korak su ispred nekih drugih manjina, tj. imaju bolje šanse za zaposlenje i samim tim bolji život.

Jevreji se vrlo rijetko susreću sa vjerskom diskriminacijom iako nekih slučajeva ipak ima: ''Naše vjere i običaji su vrlo slični u 90% slučajeva, no međutim ljudi uglavnom gledaju na preostalih 10% razlika i iskorištavaju to da bi nipodaštavali jedni druge'', kaže gospodin Finci.  Gospodin Finci također navodi da u Bosni i Hercegovini nema antisemitizma, niti je kad postojao. Međutim, određeni vid antiizraelizma ipak postoji. Prema riječima gospodina Fincija, na antiizraelizam se najčešće nailazi u medijima koji šire antiizraelske poruke. Na svu sreću, kako kaže gospodin Finci, taj vid propagande još uvijek nije previše raširen i šira javnost nema posebno formirano mišljenje, što ne znači da ga u budućnosti neće imati. No ipak, zaključuje J. Finci, ''tri naroda su toliko zauzeta prebacujući jedni drugima da niko na kraju i ne obraća pažnju na nas manjine''.

I zaista jeste tako. U medijima u BiH manjine su skoro nevidljive. Daje im se onoliko prostora koliko je moguće za održavanje status quo, ali se suštinska pitanja njihovog života u BiH rijetko i površno dotiču. Mahom zanemarujući vlastiti edukativni i emancipatorski potencijal, mediji ne čine gotovo ništa da bi podigli stepen tolerancije u društvu uopšte, a već je iz odnosa i uzajamnih percepcija tri većinske grupe jasno da je taj stepen prenizak za društvo koje se naziva demokratskim i multikulturalnim.

Živjeti različitost

Razlika će u svakom društvu uvijek biti. Biće čak i onih nepremostivih, ali će također biti i tolerancije i mirnog suživota stanovništva jedne zemlje. Ali, činjenica je da, dok god su manjinske skupine u Bosni i Hercegovini politički neravnopravne, dok god ne uživaju osnovna politička prava u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, i ne odlučuju o pitanjima od značaja za svoje sunarodnjake kao i za cijelu političku zajednicu, pripadnici manjinskih skupina trpiće i druge vidove marginalizacije, pa i diskriminacije, i neće imati prilike da se izbore za bolji položaj u društvu.